The remains of the Roman military camp of Burnum, located in the area of the present-day village of Ivoševci, bear witness to the size and force of Roman military power. It was built at the beginning of the 1st century, and the remains of the arches that belonged to the basilica (court) are visible today, as well as the well-preserved amphitheatre and military training grounds.
Even in the prehistoric period, Burnum was a prominent centre in the border region of the Liburnians and the belligerent Delmatae, and its importance is recorded in the writings of the Roman author Pliny the Elder, who cited it as a fortress known for battles in his famous work Naturalis Historia (in hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella).
The Burnum agglomeration consists of several components: a Roman legionary camp with its accompanying territory, an auxiliary fortification, a municipium that developed from a canabae (civilian settlement), and a settlement of the Liburnian Burnistae (at Gradina in Puljane). The Roman military camp of Burnum oversaw the crossings of the Krka River from Bobodol to Manojlovac, and controlled the flow of people and goods along the Liburnian-Delmataean border. Additionally, it insured a secure hinterland for military units, and controlled key routes, while its position enabled easy penetration into potentially unfriendly areas. The funerary inscriptions of the veterans suggest that the southern boundary of the legionary territory was located in the area of the Roški slap waterfall, where the ex-soldiers received estates, additionally strengthening the Roman elements in this region. With the establishment of the military centre at Burnum, the Liburnian settlement of Scardona, located at the site of the present-day Skradin, also acquired great significance, becoming the main naval harbor used to supply the Roman army stationed at Burnum.
Na području Burnuma vjerojatno je već u 1. stoljeću prije Krista postojao vojni punkt koji je bio polazište za pohode protiv ratobornih Delmata. Može se pretpostaviti da je uspostavljen već za Oktavijanovih pohoda 35. – 33. godine prije Krista. U Burnumu su u različito vrijeme bile stacionirane ukupno četiri legije: XX. legija Valeria Victrix (kraj 1. st. pr. Kr. – 10.), XI. legija Claudia Pia Fidelis (10. – 69.), IIII. legija Flavia Felix (69./70. – 86.) i VIII. legija Augusta (86. – kraj 1. stoljeća). Također, zabilježena je prisutnost četiriju pomoćnih postrojbi koje su boravile u auksilijarnim logorima: Ala I Hispanorum, Cohors II Cyrrhestarum sagittaria, Cohors III Alpinorum and Cohors I Montanorum civium Romanorum.
O boravku XX. legije za sada svjedoči samo jedan nadgrobni spomenik. Pretpostavlja se da je u Burnum došla, iz rimske provincije Hispanije, oko 20. godine pr. Kr. Bila je stacionirana u zimskom logoru u Akvileji, dok je Burnum korišten kao ljetni logor. Nakon uspješnog gušenja velikog delmatsko-panonskog ustanka (Bellum Batonianum), XX. legija otišla je iz Dalmacije, a u Burnum je došla XI. legija, koja se najduže zadržala na ovim prostorima. Legionari te postrojbe počeli su gradnju trajnog vojnog logora s pripadajućim akveduktom i cestama u vrijeme kada je dužnost namjesnika provincije Dalmacije obnašao Publije Kornelije Dolabela (14. – 20.), a kao krajnji datum kad je gradnja završena uzima se 17. godina, kada je car Tiberije svog sina i prijestolonasljednika Druza Julija Cezara poslao u Burnum da bi stekao naklonost vojske. Tada je logor u Burnumu, po svoj prilici, morao biti dovršen. Obnova logora i gradnja amfiteatra smještaju se u razdoblje nakon 42. godine, za vladavine cara Klaudija. Boravak XI. legije u Burnumu završio je kad je na vlast došao Vespazijan, koji je nakon građanskog rata u Italiji odlučio da se u Burnumu stacionira IIII. legija Flavia Felix, koja u svom imenu nosi carev gentilicij. Nakon IIII. legije u Burnumu je kratko boravilo odjeljenje VIII. legije Augustae. Pretpostavlja se da je Burnum već tada dobio civilne sadržaje.
Status municipija, tj. grada s vlastitom upravom, Burnum je dobio vjerojatno neposredno nakon odlaska IIII. legije, a najkasnije za cara Hadrijana, o čemu svjedoče natpisi iz tog vremena. Nekadašnji principij (zgrada vojnog stožera) s forumom i adjacencijama postao je središte civilnog naselja, a svi vojni objekti prenamijenjeni su u civilne. Burnum se posljednji put spominje 536./537. godine za bizantsko-gotskih ratova, kada je Dalmacija dolašla pod vlast Ostrogota, koji su se nakratko utaborili u Burnumu. Pretpostavlja se da je nedugo nakon toga zauvijek napušten.
