Tri slapa gornjeg toka rijeke Krke

Gornji tok rijeke Krke, uokviren udaljenim horizontima krške visoravni s kulisom dinarskih planina, prožet je važnim povijesnim zbivanjima, velikim bitkama i rimskim cestama, ali prije svega dubokim kanjonom u kojem se ruše manje poznati, ali veličanstveni slapovi. Voda koja se usijecala u vapnenački krš najprije je oblikovala zaravan, a potom u nju usjekla kanjon. Kao najmlađi oblici u kanjonu, nastali su slapovi. Područje rijeke Krke spoj je suprotnosti, siromašnog krša i raskošne vode, posebno izražene u gornjem toku, između drevne Bukovice i čuvene Promine, gdje se na udaljenosti od svega četiri kilometra nalaze pet slapova, jezero i brzac. Posjetiti se mogu tri slapa: Bilušića buk, Brljan i Manojlovac.

Bilušića buk, prvi od sedam slapova rijeke Krke, stiješnjen je u kanjonu 16 km nizvodno od njezina izvora, 9 km od Knina. S ruba kanjona najprije se čuje udaljeni huk vode. To se preko dviju sedrenih stepenica Buka prelijeva sva voda Krke. Bilušića buk dug je tristo, širok stotinjak metara, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 m. Za niska vodostaja voda se prelijeva kroz usjek širok svega tridesetak metara. Izvan današnjeg vodotoka može se vidjeti sačuvana, izuzetno atraktivna, „fosilna sedra“. Riječ je o vodotoku koji je bio aktivan u geološkoj prošlosti, a sedra je stara oko 125 000 godina.

Ljuti se krš kod Brljanskog jezera pretvara u mekšu, plodnu zemlju, a Krka ulazi u polja. Voda jezera prelijeva se preko slapa Brljan samo za visokog vodostaja. Sedrena barijera slapa Brljan duga je oko 300 m, široka oko 180 m, a ukupan pad iznosi 15,5 m. Slap je okružen bujnim submediteranskim raslinjem, malim pašnjacima i kultiviranim poljima. U toplom dijelu godine slap je suh, a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke između Brljana i Manojlovačkih slapova. Zato zelenilo submediteranskog raslinja buja u proljeće.

Manojlovac je treći, najviši i, prema mišljenju mnogih, najljepši slap rijeke Krke. Dug je oko 500 m, širok od 80 do 100 m. Sastoji se od niza sedrenih barijera, ukupno visokih 59,6 m. Najviša, zadnja barijera nalazi se na mjestu gdje rijeka oštro zakreće od sjeverozapada prema jugoistoku, rušeći se s visine od 32,2 m. Kanjon u kojem je slap obrastao je submediteranskim raslinjem, a oko slapa na vlažnim, sjenovitim mjestima i u polušpiljama raste gospin vlasak (Adiantum capillus veneris), rijetka svojta papratnjače, tercijarni relikt tropskog porijekla. Zovu ga i gospine ili viline vlasi. Gospin vlasak uvršten je, u kategoriji rijetke svojte, u Crvenu knjigu biljnih vrsta Republike Hrvatske.