Istraživanje sukcesije sedrotvornih zajednica na Skradinskom buku

Istraživanje sukcesije sedrotvornih zajednica na području Skradinskog buka provedeno tijekom 2024. godine obuhvatilo je pet različitih zona osedravanja, pri čemu su analizirani intenzitet osedravanja, sastav sedrotvornih organizama i ekološki uvjeti koji utječu na dinamiku taloženja kalcita (kristala sedre)

Rezultati su pokazali da su sedrotvorni procesi najintenzivniji u osunčanim dijelovima s jakim protokom vode, dok su u zasjenjenim i hidrodinamički mirnijim područjima znatno slabiji.

Najveći intenzitet osedravanja zabilježen je u Zoni 2, koja obuhvaća osunčane barijere i slapove s jakim protokom vode. U tom području dominiraju mahovinske zajednice, prvenstveno vrste Palustriella commutata i Didymodon tophaceus, koje pružaju optimalne površine za inkrustaciju kalcita. U toj je zoni brzina rasta sedre bila najveća, a mikroskopska analiza pokazala je prisutnost izrazito poroznih i slojevito taloženih karbonatnih naslaga. Veliku ulogu u osedravanju imaju i zajednice sesilnih životinja koje nastanjuju mahovinske zajednice – Bryozoa (mahovnjaci).

Zona 3, smještena u nizvodnom ujezerenju ispod glavnog slapišta (bivšeg kupališta), pokazala je znatne sukcesijske promjene, pri čemu su mahovine i perifitonske alge postupno preuzele ulogu dominantnih sedrotvoraca. Na podvodnim podlogama identificirani su slojevi mikrokristalnog kalcita, a potvrđena je i ekspanzija perifitonskih zajednica na prethodno nezaštićenim supstratima. Ovi podaci ukazuju na stabilan, ali nešto sporiji proces osedravanja u usporedbi sa Zonom 2.

Zona 1, koja obuhvaća zasjenjene šumske kaskade u najuzvodnijem dijelu slapišta, pokazala je niži intenzitet osedravanja zbog reducirane dostupnosti svjetlosti i slabijeg protoka vode. Sedrotvorne zajednice u tom području bile su pretežno cijanobakterijske, s manjim udjelom mahovina, što je rezultiralo kompaktnijim i gušćim naslagama sedre, ali s nižom stopom taloženja u odnosu na osunčane barijere.

Zona 4, koja uključuje bočne šumske pritoke, imala je manji intenzitet osedravanja. U tom području dominiraju cijanobakterijske naslage, s povremenom prisutnošću perifitonskih algi, dok su mahovine bile rijetko prisutne. Sloj sedrenih naslaga je tanak i ne pokazuje znakove aktivne inkrustacije.

Najslabiji proces osedravanja zabilježen je u Zoni 5, koritu rijeke nizvodno od slapišta, gdje hidrološki uvjeti ne podržavaju stabilan razvoj sedrotvornih zajednica. U tom području uglavnom su prisutne zelene alge, dok su mahovine i cijanobakterije rijetke ili ih uopće nema. Sedra je tu prisutna uglavnom u obliku starih, erodiranih blokova uz riječne obale, uz prisutnost sedrenih terasa na granici vode i zraka.

Analiza sedrotvornih organizama pokazala je da mahovine imaju ključnu ulogu u stvaranju poroznih karbonatnih struktura u uvjetima jakog protoka vode i visoke osunčanosti, dok cijanobakterije dominiraju u hidrodinamički stabilnijim i zasjenjenijim područjima, gdje formiraju kompaktnije naslage sedre.

Ovi rezultati ističu važnost hidroloških i svjetlosnih čimbenika u regulaciji sukcesije sedrotvornih zajednica, te potvrđuju da je stabilnost sedrotvornog ekosustava na Skradinskom buku izravno povezana s očuvanjem prirodnih uvjeta vodenog toka.