Istraživanje Istočno-submediteranskih suhih travnjaka reda Scorzoneretalia villosae Kovačević 1959 na području NP „Krka“

U 2024. godini provedena je prva faza istraživanja Istočno-submediteranskih suhih travnjaka reda Scorzoneretalia villosae (NATURA 2000 kôd 62A0)

Ti su travnjaci rijetki stanišni tipovi od nacionalnog i europskog značaja. Razvijaju se duž istočne obale Jadrana u bioklimi sveze Carpinion orientalis Horvat 1958 i razreda Quercetea pubescentis Doing-Kraft ex Scamoni et Passarge 1959.

Istraživanje je provedeno u NP „Krka“, do Čučeva i Puljana, tijekom proljeća i jeseni. Prikupljeno je 76 fitocenoloških snimki, u kojima je zabilježeno ukupno 246 svojti. Obavljena je floristička i fitocenološka analiza snimki.

U fitocenološkim snimkama zabilježeno je 18 endema (7,32 %), 8 ugroženih i 23 strogo zaštićene svojte. Na travnjacima reda Scorzoneretalia villosae u NP „Krka“ bogata je i orhidejska flora pa je zabilježeno više od 25 svojti orhideja.

Fitocenološka analiza pokazala je da vegetacija suhih travnjaka na području NP „Krka“ pripada svezama Chrysopogono grylli-Koelerion splendentis Horvatić 1973 i Scorzonerion villosae Horvatić ex Kovačević 1959.

Asocijacija Bromo erecti-Chrysopogonetum grylli Horvatić 1934 iz sveze Chrysopogono grylli-Koelerion splendentis zauzima najveće površine u Parku. Od ukupno 76 snimki, 46 se odnosi na tu zajednicu. Iako ugrožena sukcesijom u dračike, sastojine igličaste borovice i listopadne šikare, ona još uvijek zauzima znatne površine, naročito na području Konjevrata, u okolici Brnjice i na području između Drinovaca i Nos Kalika.

U Parku je i asocijacija Dichanthio ischaemum-Cleistogenetum serotinae Trinajstić ex Poldini 1975, na koju se odnosi 17 fitocenoloških snimki. Ta se zajednica razvija na površinama napuštenih kultura, gdje obrasta relativno duboka skeletna smeđa primorska tla, a optimum razvoja postiže potkraj ljeta i početkom jeseni kada cvjetaju njezine karakteristične vrste, trave Dichanthium ischaemum i Cleistogenes serotina.

Pokazatelji dobre kvalitete travnjačkih staništa jesu velika bioraznolikost vrsta i prisutnost karakterističnih vrsta, odsutnost invazivnih vrsta i nepostojanje visokog bilja, grmlja i drveća. U prošlosti su suhi travnjaci (pašnjaci) na širem području Parka zauzimali velike površine, no one, zbog depopulacije i smanjenja brojnosti stoke (naročito ovaca), nestaju, tj. postupno zarastaju. Intenzivno stočarstvo također dovodi do uništavanja staništa i smanjenja bioraznolikosti. Zbog toga prilikom planiranja revitalizacije staništa treba točno odrediti poželjan broj grla stoke na određenu površinu travnjaka.

Zbog velike vrijednosti tih staništa, istraživanje suhih travnjaka reda Scorzoneretalia villosae nastavit će se i u 2025. u preostalom dijelu Parka, sjeverno od Čučeva i Puljana.