Utvrđivanje stanja invazivnih vrsta riba na širem području Nacionalnog parka „Krka“

U 2022. i 2023. godini nastavljeno je istraživanje ihtiofaune rijeke Krke, s naglaskom na utvrđivanju stanja invazivnih vrsta riba na širem području Nacionalnog parka „Krka“

Invazivne vrste riba sve su veći problem u vodotocima diljem svijeta. Zato su smanjenje utjecaja invazivnih vrsta sprječavanjem njihova širenja i njihovo uklanjanje gdje god je to moguće prioriteti zaštite biološke raznolikosti u Europskoj uniji, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Projektom kojemu je cilj borba protiv invazivnih vrsta utvrđene su smjernice, odnosno prijedlog mjera za smanjivanje brojnosti invazivnih vrsta i preporuke za njihovu provedbu.

Radi utvrđivanja stanja invazivnih vrsta riba na području NP „Krka“ provedeno je istraživanje alohtone (strane) invazivne i unesene slatkovodne ihtiofaune u rijeci Krki i njezinim pritocima.

U 2022. i 2023. godini provedeno je pet terenskih istraživanja, u ukupnom trajanju od deset dana, u kojima je obavljeno uzorkovanje ihtiofaune. U istraživanju ihtiofaune primijenjeni su standardni postupak elektroribolova s obale ili iz čamca (aktivna metoda) i uzorkovanje u jezerima s pomoću standardiziranih jednostrukih najlonskih mreža „nordijskog“ tipa (pasivna metoda). Kao dopunska metoda korištena je metoda postavljanja vrša. U istraživanju je zabilježeno dvadeset vrsta riba, s 10 546 jedinki raspoređenih u šesnaest porodica. U ukupnom uzorku najbrojnije su bile porodice Leuciscidae i Cyprinidae, svaka zastupljena trima vrstama, dok su ostale porodice bile zastupljene s po jednom vrstom. Od ukupnog broja zabilježenih vrsta, šest je bilo alohtono: crni somić, babuška, gambuzija, sunčanica, bezribica i bijeli amur. Deset vrsta riba pripadalo je zavičajnim (autohtonim ili domaćim) vrstama: drlja, bijeli klen, riječna babica, zrmanjski klen, mrena, jegulja, visovački glavočić, koljuška, primorska pastrva i cipal. Ostale vrste (šaran, štuka, linjak i grgeč) unesene su iz Dunavskog sliva.

Od zabilježenih vrsta, najbrojnija je bila gambuzija (3 749 jedinke, 35,5 %), pa bezribica (2 728 jedinke, 25,8 %) i sunčanica (2 023 jedinke, 19,1 %), potom drlja (1 223 jedinke, 11,6 %). Te četiri vrste čine 92,1 % ukupne brojnosti jedinki, dok su ostale vrste zastupljene s manje od 2 %. Od svih lokacija na kojima je obavljeno uzorkovanje, daleko najveći broj ulovljenih jedinki alohtonih (stranih) i unesenih vrsta zabilježen je u Carigradskoj dragi – proširenju rijeke Krke kod manastira Krka, gdje je ulovljeno 7 660 stranih i 48 unesenih jedinki, potom na lokaciji „Krka ispod Roškog slapa“, gdje je ulovljeno 1 295 stranih i 54 unesenih jedinki. Uzevši u obzir ukupan broj jedinki zabilježenih tijekom istraživanja u rijeci Krki i njenim pritocima, alohtone (strane) vrste bile su daleko najbrojnije, zabilježeno je 8 705 jedinki, dok su autohtone brojile 1 573, a unesene 268 jedinki.

Invazivne vrste jedna su od najvećih prijetnji nativnoj zajednici riba u sustavu rijeke Krke. Danas su u Krki prisutne, uz autohtone vrste, i unesene vrste riba, od kojih su neke stvorile stabilne i vrlo guste populacije, tako da na nekim mjestima dominiraju u ihtiocenozi, ugrožavajući pritom populacije nativnih vrsta. Najgušće su populacije sunčanice, štuke, grgeča i crnog somića. Sunčanica, crni somić i gambuzija nalaze se na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji, ažuriranom 2022. Njihov je utjecaj na autohtonu ihtiofaunu višestruk. Odrasle jedinke pojedinih stranih vrsta, posebice štuke i grgeča, hrane se prije svega mlađim autohtonim vrstama, smanjujući tako njihovu reproduktivnu uspješnost. K tomu, strane vrste uzrokuju kompeticiju za hranu i pogodna staništa, a mijenjaju i stanišne uvjete. U tom je pogledu osobito opasna štuka zbog velike gustoće njezinih populacija.