Iz pera koordinatorica volontera

Gdje se skrivaju vodene gljive, što zuji u zlatu i tko su noćni stanovnici Krke?

Krajem kolovoza ponovo smo s veseljem dočekale volontere koji su sedam dana boravili kod nas, u Eko kampusu „Krka“ u Puljanima.

Kako nam je bilo? Odlično. Kao i uvijek, između ranih jutarnjih ustajanja, vožnji minibusom, uzorkovanja, brojanja, fotografiranja, laboratorija, svjetlećih piramida, razgovora, smijeha, improvizacije, pakiranja i pozdravljanja našle smo vremena za ono najvažnije: učiti jedni od drugih i njegovati znatiželju.

Jer, osim prikupljenih uzoraka, snimljenih fotografija, zabilježenih vrsta i novih podataka o bioraznolikosti Parka, jedan od najvrednijih rezultata ovoga tjedna bila je upravo znatiželja. Ona nas podsjeća na to da mladi trebaju postavljati pitanja i propitivati se o onome što vide i da ne smiju prihvaćati svijet oko sebe zdravo za gotovo.

Od 29. kolovoza do 5. rujna 2026. godine ponovno smo zajedno provodile volonterski program „Istraživač bioraznolikosti Parka”. To je program koji spaja istraživačku znatiželju, znanstveni pristup, kreativne ideje, organizaciju i logistiku te spremnost na improvizaciju kada teren ili raspored donesu neko novo iznenađenje.

Jedna je vodila volontere kroz terensko istraživanje, laboratorij i svijet vrsta koje se lako previdi ako se ne zna gdje treba gledati, dok je druga pazila da sve funkcionira u praksi, od smještaja, prijevoza i obroka do rasporeda i brzog pronalaženja rješenja kada se planovi promijene.

A našim volonterima, koji su uzrasta naše djece, bile smo jednostavno – MaMe. Kao mamama, prirodno nam je bilo provjeravati jesu li se naspavali, jesu li jeli, imaju li dovoljno vode, jesu li ponijeli svu potrebnu opremu, je li im teren prezahtjevan i jesu li preumorni. Između uzoraka, svjetlećih piramida, vožnji kombijem, sunca, vrućine i večernjih razgovora, briga za naše „male ljude” bila nam je iznimno važna.

Dočekale smo ukupno dvadeset pet volontera, među kojima je bilo čak dvadeset članova BIUS-a – Udruge studenata biologije Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U programu su sudjelovali članovi različitih sekcija, koje smo podijelili u dvije skupine: „buboljupce”, koji istražuju kopnena staništa, i „gljivare”, koji istražuju vodu.

Sa sobom su donijeli znanje, istraživački duh i onu posebnu znatiželjnu energiju kojom zrače kada se s njima nađete u laboratoriju, na livadi ili u vodi.

Smjestile smo ih u hostel Titius i upoznale s Eko kampusom „Krka“, prirodoslovnim laboratorijem, opremom i rasporedom aktivnosti. Već prvoga dana, nakon upoznavanja i dogovora o terenskom radu, krenule smo u noćno istraživanje područja kampusa, uz obične i UV-lampe. Škorpione nismo pronašli, iako svijetle pod UV-lampom, no tu su bile bogomoljke, dvojenoge i strizibube: sasvim dobar početak jednog istraživačkog tjedna.

 

Od livada do izvora Krke

Sljedećih dana zajedno smo obilazili različita kopnena i vodena staništa Nacionalnog parka Krka, kao i izvor rijeke Krke. Istraživali smo područje Piska, Remetića, Stinica, slapa Miljacka, Burnuma, slapa Manojlovac, Kule, Dakića, Carigradske drage, Bilušića buka, izvora Krke i Bibića brzaca podno utvrde Nečven.

Istraživali smo faunu kamenjarskih pašnjaka, poplavnih livada, maslinika, obalne vegetacije i slapišta, na kojima smo uzorkovali pjenu za istraživanje vodenih gljiva. Terenski dio rada prilagođavali smo vremenskim uvjetima.

U usporedbi s istraživanjima provedenim u lipnju, na nekim je lokalitetima zabilježen manji broj vrsta, no i takvi su podaci vrijedni. Priroda nam uvijek kazuje da je treba promatrati strpljivo, kroz godišnja doba i u različitim uvjetima.

Posebno nas je razveselilo to što je, unatoč duljem sušnom razdoblju, bioraznolikost oprašivača na livadama uz Krku bila vrlo velika, za razliku od kamenjarskih pašnjaka.

Svaki je lokalitet donosio nova opažanja, bilježenje vrsta, fotografiranje, uzorkovanje i mnoštvo stručnih razgovora, od prepoznavanja vrsta in situ do kasnije laboratorijske obrade, odnosno determinacije.

 

Vretenca, zlatne ose i noćni gosti

Naši volonteri entomolozi ili, kako ih od milja zovemo, buboljupci istraživali su oprašivače i ostalu entomofaunu. Bilježili su dnevne i noćne leptire, vretenca, bogomoljke, ose, pčele, muhe, kornjaše, stjenice, skakavce i druge kukce.

Među najzanimljivijim nalazima bila je ljubičasta skitnica (Trithemis annulata), vrsta vretenca koja je prošle godine prvi put zabilježena u NP Krka, na otoku Visovcu, a ove smo je godine pronašli i na području Piska, gdje je zabilježena ženka, i Stinica, gdje je zabilježen mužjak.

Tu je i „kukavičja” osa iz porodice zlatnih osa (Chrysididae). Te je male ose lako primijetiti jer izgledaju kao da su presvučene metalnim sjajem. Zlatne ose ime nisu dobile slučajno: njihov metalni sjaj nastaje zbog posebne strukture tijela koja reflektira svjetlost pa na suncu mogu izgledati poput sićušnih zelenih, plavih ili zlatnih dragulja.

U Eko kampusu „Krka“ volontere je dočekalo i pravo noćno iznenađenje – leptir mrtvačka glava (Acherontia atropos). Taj veliki noćni leptir poznat je po uzorku na prsima koji podsjeća na lubanju, ali i po osobitoj sklonosti medu. Iako pčele inače vrlo pažljivo čuvaju svoj dom od uljeza, mrtvačka se glava ponekad uspije uvući u košnicu zahvaljujući kemijskoj mimikriji: svojim mirisom djelomično oponaša miris pčela pa je one ne prepoznaju odmah kao stranca. Kada pronađe put do saća, kratkom i snažnom rilicom probije voštane poklopce i počne se hraniti medom – kao pravi mali noćni kradljivac slatkog.

Daleko od svjetlosnog onečišćenja, noćna su istraživanja započinjala postavljanjem svjetlećih piramida, osvijetljenih platnenih zamki koje privlače noćne kukce. Nakon što bi ih privuklo svjetlo, nastupali bi volonteri: pažljivo su promatrali noćne vrste, fotografirali ih, bilježili nalaze, a potom ih puštali.

Istina, u usporedbi s lipanjskim istraživanjima noćnih je posjetitelja bilo manje, no nekoliko je nalaza itekako razveselilo naše buboljupce. Posebno se istaknuo saproksilni kukac paskurić (Iphthiminus italicus), rijedak, slabo istražen ugroženi kornjaš iz porodice mračnjaka (Tenebrionidae), koji najradije boravi u šumskim staništima s umirućim ili mrtvim drvećem.

Tu je i divovska azijska bogomoljka (Hierodula transcaucasica), vizualno dojmljiva, ali teško uočljiva dok miruje među granama. Ta se vrsta posljednjih godina širi Europom, uključujući i Hrvatsku, a znanstvenici njezino širenje povezuju s klimatskim promjenama i nenamjernim prijenosom ljudskim aktivnostima i prometom.

 

Gdje se skrivaju vodene gljive?

Dok su entomolozi pregledavali pašnjake, livade i maslinike, volonteri iz sekcija za gljive (gljivari, kako smo ih prozvale) i kopnene vode istraživali su manje vidljiv, ali jednako zanimljiv svijet vodenih staništa.

U kapljici vode često se skriva fascinantni svijet, jednako kao i u riječnom „pjenušcu” ili na otpalom listu koji polako putuje nizvodno. Volonteri su na nekoliko lokaliteta uzorkovali vodu, pjenu i potopljeno i otpalo lišće, bilježili biljke uz obalu i mjerili osnovne fizikalno-kemijske parametre vode.

Obradom uzoraka u prirodoslovnom laboratoriju Eko kampusa „Krka“ počelo bi pravo malo mikroskopsko istraživanje. U središtu pozornosti bile su akvatične hifomicete, vodene gljive koje sudjeluju u razgradnji lišća i drugih organskih tvari u slatkovodnim ekosustavima. Drugim riječima, one su tihi „recikleri” rijeka i potoka.

Pjena na rijeci, grančica zaglavljena uz obalu ili list potopljen u vodi mogu skrivati iznenađujuće bogat svijet, a volonteri su pokazali da je za njegovo otkrivanje potrebno tek malo pažnje, znatiželje i volje za zagledavanjem u sitnice.

Na slapu Miljacka pronašli su vrste Flabellospora verticillata i Amniculicola longissima, dok je na području slapa Manojlovac ponovno zabilježena rijetka vrsta Diplocladiella turina. Na zidu dovodnog kanala izvorišne vode Krke, koji služi za potrebe ribnjaka, zabilježena je kopnena alga Trentepohlia aurea,  kao mali, narančasti podsjetnik na to da zanimljive vrste rastu i ondje gdje ih najmanje očekujemo.

Jedan od najljepših trenutaka u provedbi programa za volontere bio je odlazak do Bibića brzaca podno utvrde Nečven. Taj ih je lokalitet odmah osvojio netaknutom prirodom i raznolikošću vrsta i staništa. Dok je procvala menta vrvjela od oprašivača, volonteri iz „gljivarske” ekipe na brzacu su pronašli pjenu pogodnu za uzorkovanje i daljnju laboratorijsku obradu.

Iako zbog dugotrajne suše tok rijeke i brzaci nisu bili osobito snažni, MaMe ništa nisu prepustile slučaju pa su volontere za rad uz vodu opremile zaštitnim prslucima.

I, kao i nebrojeno puta dosad, pokazalo se da se upravo mimo plana kriju najljepša iznenađenja.

 

 

Više od istraživanja

Volonterski program nije se sveo samo na niz terenskih izlazaka, mjerenja, uzoraka i determinacija: bio je to tjedan u kojem su se znanje i iskustvo dijelili jednako prirodno kao i ručak nakon terena, uz mnogo razgovora, međusobnog pomaganja, smijeha i onih malih trenutaka u kojima se članovi ekipe istinski povezuju.

Volonteri nisu samo istraživali Park, nego su iz dana u dan bilježili i vlastitu priču. Pripremali su tekstove i fotografije vezane za provedene aktivnosti za Facebook i Instagram Nacionalnog parka Krka, pa je dio objava na tim društvenim mrežama nastao iz pera samih volontera kao rezultat njihovih dojmova i iskustava.

Nama je posebno prirastao srcu trenutak kada su nam zahvalili na gostoprimstvu i uručili časopis In Vivo, u kojemu je objavljen članak o prošlogodišnjem volonterskom programu u NP Krka. Nakon toga zajedno smo pogledali snimku predstave 50% svjetla, nastale u sklopu prethodnog volonterskog programa i izvedene na pozornici Eko kampusa „Krka“ u rujnu 2025. godine. Scenarij i glumačku izvedbu osmislili su upravo volonteri BIUS-a, a MaMe je, sasvim očekivano, ugodno iznenadila i raznježila njihova izvedba.

Na kraju tjedna ostali su laboratorijski uzorci koji čekaju daljnju obradu, fotografije, bilješke i nove spoznaje. Ostale su i uspomene na zajednički rad, ali ponajviše osjećaj da ovakvi programi imaju posebnu vrijednost: okupljaju mlade ljude koji žele učiti, omogućuju im da se okušaju u stvarnim terenskim uvjetima, znatiželju pretvaraju u znanje, a znanje u brigu za prirodu.

 

I na kraju…

…upoznale smo volontere, njihove priče, motive i nevjerojatnu želju da istražuju svijet oko sebe. Već nam je prvi susret pokazao da im volontiranje u Nacionalnom parku Krka nije samo prilika za stjecanje praktičnog iskustva – ono je spoj ljudi, znanosti i prirode, uz mnogo znatiželje, smijeha, vode u čizmama, blata na gojzericama, lica izgorjelih od sunca i ugodnog umora.

A mi, koordinatorice, svaki put iznova shvatimo koliko se lijepoga može dogoditi onda kada mladima damo prostora za postavljanje pitanja, kada im ukažemo povjerenje i ohrabrimo ih da pokušaju sami istražiti prirodu i upoznati je vlastitim osjetilima.

Dokle god mladi postavljaju pitanja, dokle god zastaju kako bi promotrili svijet oko sebe i dokle god žele razumjeti prirodu, imamo razloga vjerovati u budućnost – u bolje sutra djece koja tek dolaze i prirode koju zajedno učimo čuvati i obnavljati.

 

Zaključak volonterskog programa „Istraživač bioraznolikosti Parka”:

„Znanje se rađa iz znatiželje, raste kroz brigu o prirodi i živi kroz naše razumijevanje bioraznolikosti – osjetljive isprepletene mreže života u kojoj svaka vrsta, stanište i kap vode ima važnu ulogu. Naša je uloga ta da tu mrežu sačuvamo.”

A nama je bila čast zajedno s vama učiti kako tu mrežu života bolje upoznati, razumjeti i čuvati.

 

Vaše MaMe,
Doris & Marijana