Zvučno onečišćenje i tišina kao prirodna vrednota
Buka je sastavni dio suvremenog života, no u prirodi ona poprima drukčije značenje. U okolišu, buka se definira kao neželjen ili potencijalno štetan zvuk uzrokovan ljudskim aktivnostima.
U zaštićenim područjima poput Nacionalnog parka Krka, očuvanje prirodnih zvukova, poput šuma vode i vjetra, i života brojnih biljnih i životinjskih vrsta jednako je važno kao i očuvanje vidljivih krajobraza.
Prirodna zvučna kulisa ključna je za dobrobit životinjskih vrsta, ali i za kvalitetu doživljaja posjetitelja. Povećanje broja posjetitelja i turističkih aktivnosti može dovesti do opterećenja prostora, uključujući i povećanu razinu buke. Upravo zato održivo upravljanje posjećivanjem podrazumijeva i odgovorno ponašanje svakog pojedinca.
Posjetitelji Nacionalnog parka Krka mogu znatno pridonijeti očuvanju tišine i prirodne ravnoteže tako što će:
- stišati glas dok razgovaraju, osobito na vidikovcima i uskim stazama
- izbjegavati glasnu glazbu i prijenosne zvučnike i druge uređaje koji proizvode buku
- utišati mobilne telefone i elektroničke uređaje
- ugasiti motor kad zaustavljaju vozilo i izbjegavati nepotrebno stvaranje buke
- voziti ravnomjerno, bez naglih ubrzanja koja povećavaju razinu zvuka
- informirati se o pravilima ponašanja prije dolaska u Park i posjetiti ga kad su gužve manje.
Tišina u prirodi ne znači prazninu, već prostor u kojemu govori život. Održivi turizam temelji se na ravnoteži između doživljaja i očuvanja. Birajući tiši, obzirniji način boravka u Parku, posjetitelji postaju aktivni sudionici u zaštiti njegovih vrijednosti i doprinose očuvanju jedinstvenog zvučnog krajolika rijeke Krke.














