Svilena povijest ovoga kraja

Nije poznato tko je posadio murvu na Skradinskom buku koja generacijama stoji na desnoj obali rijeke ispod ostataka mlinice Budim, ali ona je simbol svilene prošlosti i slatke sadašnjosti ovoga kraja. Za murvu ili dud Vergilije je rekao da je najpametnija biljka, koja, čekajući toplo vrijeme, zadnja procvjeta. Njezini plodovi su ukusni i ljekoviti a lišće hrana za dudova prelca, leptira koji se još naziva i dudovim svilcem ili svilenom bubom jer se iz njegove čahure dobivaju svilena vlakna.

Iz Kine i Japana dudov prelac doputovao je Putem svile i do naših krajeva. Kako nam kazuje don Krsto Stošić, upravo se u Skradinu, u prvoj polovici 19. stoljeća, nalazilo najveće uzgajalište svilene bube u Dalmaciji: tridesetih godina 19. st. Skradin je, uz Rab, bio najveći proizvođač čahura dudova prelca u Dalmaciji. Do šezdesetih godina 19. st. proizvodnja svilenih čahura u Dalmaciji rasla je, no s pojavom bolesti duda (murve) naglo je pala. Početkom 20. st. Skradin je bio jedino mjesto u Dalmaciji u kojem su se proizvodile čahure i svila. Proizvodnja je, zbog niskih cijena, zamrla pred Prvi svjetski rat. U Skradinu je postojala i svilana, koju je izgradila obitelj Rosa oko 1840. godine.

Još od davnina murva je u kineskoj medicini poznata kao snažan saveznik ljudske krvi. Plodovi bijelog duda koriste se kod liječenja anemije, dijabetesa, opće slabosti i slabokrvnosti, opstipacije i probavnih smetnji, a djeluju i antikancerogeno i protuupalno. Murva sadrži magnezij, kalcij, fosfor i kalij u velikim količinama i C, E i K vitamin. Možemo je jesti odmah sa stabla ili je koristiti za pripremu džemova, raznih slastica, kompota ili rakije.

Kao takva, murva je dio naše tradicije, ali i prepoznatljiva slika našeg krajobraza. Drveće je, kao manifestacija samoga života, uvijek bilo snažno povezano s čovjekom. Tako i stari dud na Skradinskome buku danas pruža hlad i zaklon novim generacijama.