Nakon sutoka dvaju rijeka a prije utoka u more, Krka je kreirala najveličanstveniji slap

Skradinski buk posljednja je, sedma barijera na rijeci Krki, četrdeset devet kilometara udaljena od njezina ušća, trinaest od Roškoga slapa. Preko sedamnaest stepenica Skradinskog buka, raspoređenih na osamsto metara dužine, prelijevaju se zajedničke vode rijeka Krke i Čikole. To je najduža barijera na Krki. Rast sedrene barijere Skradinskog buka prouzročio je ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, stvorivši tako jedan od najneobičnijih i najljepših krajobraza u Nacionalnom parku „Krka“, prepoznatljiv po otvorenosti pogleda, s otočnim formacijama prekrivenim vodenim biljem.

Kalički busen, oko 700 m duga i svega 10 m široka sedrena barijera, razdvaja Krku od ušća Čikole. Tako čovjek vidi točno mjesto na kojemu se već tisućljećima ponavlja trenutak u kojem Čikola, nakon putovanja kroz tijesni kanjon, široko širi ruke hrleći u zagrljaj Krke. To je prizor koji se otvara sa staze Lozovac. Oko Kaličkog busena plove izletnički brodovi koji posjetitelje prevoze ujezerenim tokom rijeke do otoka Visovca. Gledajući taj spokojni prizor, nijeme riječne obale i sporo otjecanje vode, lako je pomisliti da je to kraj toka rijeke i da joj preostaje samo mirno se uputiti ka Šibenskom zaljevu i svome moru. Ali, Krka je upravo na tom mjestu kreirala svoj najveličanstveniji slap.

Skradinski buk širok je od 200 do 400 m, a visinska razlika iznosi 45,7 m. Od sedrenih oblika, u gornjem dijelu slapa nalazimo pragove, sedrene otočiće, zastore i barijerice, a u donjem dijelu polušpilje, špilje i brade. U vodi najčešće nalazimo mahovine Cinclidotus aquaticus i Palustriella commutata, koje grade zavjese i brade na okomitim dijelovima slapa. Na otvorenim površinama dominira vrsta Eucladium verticillatum, dok u plićim jezerima nalazimo danas rijetku vrstu Didymodon tophaceus.