Iz pera volontera

Skupina volontera, studenata biologije, ponovno istražuje bioraznolikost Parka. Iz pera volontera stižu njihovi kratki izvještaji.

Dan 1.

Danas je naša znatiželjna ekipa s iščekivanjem ponovno stigla u Eko kampus „Krka“ u Puljanima. Po dolasku u kampus, prije večere, pripremili smo se za buduće terene i upoznali sa znamenitostima Parka kroz interaktivnu igru Discover Krka. Zatim smo nestrpljivo, odmah poslije večere, krenuli u noćni obilazak terena oko kampusa u potrazi za škorpionima koji svijetle pod UV-lampom. Iako škorpione nismo vidjeli, pronašli smo razne druge dobro nam poznate prijatelje kao što su bogomoljke, dvojenoge i strizibube. Veseli noćni obilazak terena završili smo popevši se na prekrasni novi vidikovac koji krasi Eko kampus. Nakon uživanja u pogledu i ugodnog druženja, otišli smo na zasluženi odmor kako bismo se sutra veseli i puni energije mogli zaputiti prema lokacijama koje smo namjeravali istražiti!

(Klara Keglević)

Dan 2.

Ranom zorom uputili smo se put Piska, gdje smo istražili raznolika staništa uz obalu Visovačkog jezera. Nakon što smo završili istraživanje, čamcem smo, kraj pitoresknog otoka Visovca i kroz kanjon Krke, otplovili do pristaništa na Roškom slapu. U mnoštvu letećih prijatelja koje smo sreli putem našli su se brojni leptiri, skakavci, pčele i vretenca. Posebno nas je iznenadila jedna osa: radi se o jedinki iz porodice zlatnih osa (Chrysididae). Zlatne ose poznate su po blistavom metalnom sjaju tijela, koje može blistati u zelenim, plavim, ljubičastim i zlatnim nijansama. No njihov izgled nije jedino što ih čini posebnima: mnoge vrste polažu jaja u gnijezda drugih kukaca, gdje njihove ličinke koriste zalihe hrane namijenjene domaćinu. Zbog takvog načina života često ih nazivamo i „kukavičjim osama“. Čujemo se sutra!

(David Stanković)

Dan 3.

Radišna ekipa biologa jutros je pošla istražiti dva lokaliteta: gljivari su teškom mukom hvatali oku nevidljive gljive u vodenoj pjeni na Miljacki, a buboljupci su, po običaju, trčali s mrežicama u rukama za hitrom entomofaunom na prostoru oko Stinica. Gljivari, koji su se kroz kanjon probili do mjesta na kojemu su sakupljali uzorke, u ulovu su zatekli dvije zanimljive vrste. Jednu od njih, vrstu Amniculicola longissima, odlikuje karakteristični oblik spora s prstenom na njihovom završteku. Druga pak vrsta, Flabellospora verticillata, rijedak je nalaz pa je naše gljivare jako iznenadilo to što su pronašli veliki broj njezinih jedinki.

Buboljupce je danas posebno obradovalo prekrasno vretence imenom ljubičasta skitnica (Trithemis annulata), koje su zatekli kako se odmara na jednako tako ljubičastom cvatu vrbice (Lythrum salicaria) pokraj Visovačkog jezera. Riječ je o vrsti koja se nedavno počela širiti Hrvatskom, a na Krki je prvi put zabilježena lani. Simpatično je da je upravo slika ljubičaste skitnice odabrana za ilustraciju na koricama priručnika za određivanje vrsta vretenaca.

U kampusu nas je dočekala mrtvačka glava, koju smo s oduševljenjem izučavali. Radi se o vrsti leptira (Acherontia atropos) poznatoj s plakata za film Kad jaganjci utihnu. Taj noćni leptir hrani se isključivo medom, koji vješto krade pčelama: nakon ulaska u košnicu, ispusti posebni miris koji ima umirujući učinak na pčele, a zatim krene u akciju. Kad se nahrani medom, sigurno izađe iz košnice, a pčele ostanu neozlijeđene.

Sa skitanjem po vodama i livadama nastavljamo sutra!

(Magdalena Klarić i Borna Brezak)

Dan 4.

Avanture volontera u divljini uz Krku nastavljaju se… Jučerašnja destinacija na kojoj smo istraživali bila je okolica Manojlovačkog slapa, najvećeg i najraskošnijeg slapa rijeke Krke. Prvo nam je dah oduzeo divan pogled s vidikovca, a ostatak zraka izazovni povratak uzbrdo.

Gljivari su, naravno, terensko istraživanje proveli u podnožju slapa prikupljajući uzorke vodene pjene u potrazi za novim hifomicetama. Na fotografijama možete vidjeti Triscelophorus acuminatus, mikroskopsku hifomicetu koja se inače nalazi u tropskim tekućicama, no može se naći i na Krki (a vjerojatno i u drugim tekućicama u primorju) i vrstu Diplocladiella turina, vrlo specifičnu i prilično rijetku vrstu.

Kukcoljupci su za to vrijeme sa svojim mrežicama istraživali živi svijet iznad slapa. Nakon povratka u kamp, uputili su se u neizbježnu večernju šetnju kampusom. Kao šećer za kraj dana, pronašli su paskurića (Iphthiminus italicus), rijetku i slabo istraženu vrstu kornjaša iz porodice mračnjaka (Tenebrionidae). Vrsta je vezana za borove šume, a ugrožena je zbog gubitka staništa.

Do sutrašnjeg skitanja!

(Everi Kopač i Borna Brezak)

Dan 5.

Našoj znatiželjnoj družini jučer je naređeno da pošalje mozgove na pašu pa smo to i učinili, ali ne bilo gdje, već na romantičnom otočiću Krapnju nedaleko od Šibenika. Krapanj je jedan od najmanjih i najnižih naseljenih otoka na Jadranu, poznat po stoljetnoj tradiciji ronilaštva i spužvarstva.

I tako nas je brodić po imenu Spužvar, koji vozi na Krapanj, odveo u avanturu dana. Iako smo trebali glumiti turiste, pravi biolog nikad ne spava pa je nekolicina ipak ponijela svoje mrežice i bočice za uzorke da bi krajičkom oka proučavala prirodu otočića. Nakon zasluženog kupanja i turističke šetnje, posjetili smo Spugu, mali obrt i muzej ronilaštva i spužvarstva, gdje smo naučili nešto više o toj interesantnoj krapanjskoj tradiciji. Iza spužvarenja stoje brojne generacije ronilaca. Ronilačka praksa znatno se mijenjala kroz godine, a njezinu evoluciju mogli smo vidjeti na izlošcima ronilačkih odijela, počevši od njihovih početaka u 18. stoljeću, kada su ona, na čuđenj svih, bila više nalik bačvama nego odijelu, dok su ona „novija“ pak težila više od osamdeset kilograma!

Unatoč tomu što su se toga dana odmarali, volonteri su na koncu u kamp donijeli uzorak sluzi pronađen u moru pun mnogočega zanimljivog. U uzorku se našao dugoživac (Tardigrada) vodeni medvjedić, koji se smatra jednim od najizdržljivijih stvorenja na Zemlji: preživljava čak i u uvjetima izvan nje – u svemiru!

Do novih avantura!

(Diana Kegelj)

Dan 6.

Jučer su se naši volonteri uputili svatko u svojem smjeru, gljivari i alge na divni hladni izvor rijeke Krke, a buboljupci na nešto toplije livade u okolici Knina.

Jedno od čudesnih bića koja su nam jučer zaokupila pažnju neupitno je bila zlatna alga Trentepohlia aurea. Iako raste svugdje u svijetu, na našim je područjima prvi put zabilježena davne 1890. godine, a u 20. stoljeću uopće nema podataka o njoj. U Hrvatskoj je ponovno nađena 2020. i 2024. godine. Ta je alga zanimljiva po tome što raste izvan vode na vlažnim staništima, poput mokre kore drveta ili stijena u zoni prskanja slapova. Često dolazi u zajednici s mahovinama i lišajevima. Njezina upečatljiva narančasta boja potječe od karotenoida. Činjenica da smo tu ljepoticu zabilježili na širem području toka rijeke Krke upućuje na to da bi mogla rasti i na drugim, neotkrivenim lokalitetima u Hrvatskoj!

Buboljupci su uzorkovali na livadama oko Carigradske drage. Primijetili smo bitne razlike između suhih livada pri vrhu kanjona, gdje se, kao u basni, među zlatnim travkama druže jedino skakavci i vrijedni mravi, i cvjetnog šarenila koje nas je dočekalo uz tok rijeke, staništa koje puno više odgovara oprašivačima poput pčela i cvjetnih muha. Zadovoljni ulovljenim primjercima iz proučavanih skupina, posjetili smo i prvi Krkin slap, Bilušića buk.

Navečer smo prvi put ovog tjedna postavili svjetleće piramide. Promatrali smo tako uglavnom noćne leptire i kornjaše u kampusu. Privučeni brojnim plijenom, na piramidu su svratili mužjak i ženka divovske azijske bogomoljke (Hierodula transcaucasica). U ovih nekoliko dana pronašli smo još tri vrste bogomoljki. Ti su kukci poznati po tome što izgledom i ponašanjem oponašaju dijelove biljke. Taj fenomen je poznat pod nazivom fitomimeza. Boja tijela ovisi im o okolišu u kojem se nalaze. Poznati su po karakterističnom ponašanju koje rezultira nesretnom sudbinom mužjaka: nakon parenja ženka ga ponekad pojede. Ipak, parovi koje smo promatrali nisu nam priuštili takav prizor jer je ženka očito bila sita.

Do novih avantura!

(Divna Grabarević i Ivana Kepčija)

Dan 7.

Zadnji dan na terenu započeli smo posjetom srednjovjekovnoj utvrdi Nečven, smještenoj na samom vrhu kanjona rijeke Krke. Sa starih zidina ispred nas otvorio se prekrasan pogled na strme litice kanjona, koje završavaju krškim brzacima. Nakon što smo obišli utvrdu, spustili smo se šljunčanom stazom do brzaca. Tamo smo na natopljenom obalnom tlu, koje je većinu vremena prekriveno tankim slojem riječne vode, počeli uzorkovanje. Zahvaljujući stalnom dotoku vode, takvo tlo vrvi različitim biljkama, među kojima se skrivaju i lete brojni šareni kukci. Gljivari nisu imali ništa manje sreće, tako da su vrlo brzo, došavši do brzaca, pronašli pjenu za koju su se nadali da će u njoj pronaći mnoge vodene hifomicete.

Zadovoljni zatečenom raznolikošću života na zadnjem lokalitetu koji smo istraživali, vratili smo se u Eko kampus „Krka“ u Puljanima i tamo do kraja dana finalizirali i obrađivali prikupljene uzorke. No svemu lijepome brzo dođe kraj, pa tako i našem boravku u NP Krka. Ipak, u Zagreb se vraćamo zadovoljni zbog novoga znanja i iskustva koje smo u Parku stekli.

Velika hvala Upravi Parka, njegovim srdačnim djelatnicima, posebno koordinatoricama Marijani Cukrov i Doris Banić, koje su nam omogućile ovo predivno iskustvo.

(Klara Keglević i Lora Leljak)