Nakon \u0161to su se iz pradavnoga mora izdigle kr\u0161ke vapnena\u010dke stijene, zaravnio okolni kraj i usjekao kanjon, nastali su slapovi rijeke Krke oblikovav\u0161i dana\u0161nji izgled rije\u010dnoga korita i obilje\u017eja \u017eivoga svijeta. Slapovi su najmla\u0111i oblici u kanjonu.<\/b><\/p>\n
Proces stvaranja sedre po\u010deo je u pleistocenu te s povremenim prekidima traje do danas. Kada je, nakon posljednjeg glacijalnog stadija nazvanog W\u00fcrm, klima postala toplija, brzina strujanja vode smanjila se pa su stvoreni uvjeti za naseljavanje alga, mahovina i drugih organizama koji sudjeluju u procesu osedravanja. Pleistocenska sedra u dolini rijeke Krke i njezinih pritoka nalazi se i do 20 m iznad dana\u0161njeg korita, \u0161to nam govori o visini na kojoj je u to doba tekla rijeka. Takvu sedru nazivamo fosilna sedra.<\/p>\n
Ve\u0107i dio sedre na slapovima mla\u0111i je od 10 000 godina. Stvaranjem sedrenih naslaga u postw\u00fcrmskom razdoblju po\u010dinju se izdizati Skradinski buk, Ro\u0161ki slap i ostali slapovi du\u017e vodotoka, zbog \u010dega nastaju Visova\u010dko jezero i ostale nakupine vode u kanjonskim dijelovima dana\u0161nje Krke.<\/p>\n
Oblici sedre razlikuju se i prema starosti. Najmla\u0111e sedrene tvorevine jesu pragovi, koji nastaju ispod povr\u0161ine vode. Razlikujemo jo\u0161 i barijere, sedrene zastore, \u010dunjeve i mnoge druge oblike. Prema strukturi i veli\u010dini sedrenih barijera znamo da su se najve\u0107e koli\u010dine sedre talo\u017eile pri kraju rije\u010dnoga toka, gdje je brzina strujanja vode bila manja. Upravo je Skradinski buk najdu\u017ea sedrena barijera na rijeci Krki i u Europi.<\/p>\n
Sedra, tufa, travertin, bigar ili vapneni ma\u010dak naziv je za kalcijev karbonat (vapnenac) koji se u teku\u0107icama talo\u017ei iz vode na razli\u010dite vrste podloga. Sedra se mo\u017ee talo\u017eiti samo u vodama u kojima ima dovoljno otopljenog kalcijeva bikarbonata. Takve su upravo vode u kr\u0161u jer je kr\u0161 zemlji\u0161te sazdano od vapnena\u010dkih i s njima pomije\u0161anih stijena koje se jednim imenom zovu karbonatne stijene. Lako se otapaju i tvore vrlo \u010dudne oblike na povr\u0161ini i u podzemlju. Da bi se kemijski procesi mogli nesmetano odvijati, va\u017ean je niz faktora: temperatura, brzina strujanja i pH-vrijednost vode, koncentracija otopljenog kisika i sadr\u017eaj organskih tvari u njoj.<\/p>\n
Za proces sedrenja va\u017eni su i sedrotvorci, vodene alge i mahovine, koji hvataju kristali\u0107e kalcita i bez kojih se istalo\u017eeni kalcijev karbonat ne bi mogao zadr\u017eati jer bi ga odnijela voda, osobito tamo gdje je brza, a to je uglavnom na mjestima neravnog dna. Nagib i gra\u0111a rije\u010dnog korita nisu ni na jednom slapu isti pa zato danas mo\u017eemo u\u017eivati u jedinstvenoj ljepoti svakoga od njih.<\/p>\n
Uvjeti za rast sedre najpovoljniji su u dana\u0161nje vrijeme, pa taj proces mo\u017eemo pratiti du\u017e cijeloga toka \u2013 na rijeci Krki stalno nastaju nove sedrene naslage, koje izgra\u0111uju budu\u0107e slapove. Ali treba naglasiti da je sedra vrlo osjetljiva na one\u010di\u0161\u0107enje vode i pove\u0107anu koncentraciju organskih tvari u njoj. Stoga je na\u0161a primarna funkcija o\u010duvanje sedrenih slapova kao osjetljivoga prirodnog sustava i \u010disto\u0107e vode i njezina okoli\u0161a.<\/p>\n
Stolje\u0107ima prije progla\u0161enja Nacionalnog parka \u201eKrka\u201c, sedra se koristila kao gra\u0111evinski materijal u krajevima uz Krku.<\/strong><\/p>\n I crkvica svetog Nikole na Skradinskom buku u potpunosti je izgra\u0111ena od sedre. Fosilna sedra mo\u017ee se i danas vidjeti u \u0160ibeniku, uz stubi\u0161te podno spomenika kralju Petru Kre\u0161imiru IV., u Perivoju Roberta Visianija. Isto tako, u \u0160ibeniku se nalazi i \u017eivu\u0107i \u201ekomad\u201c sedre. U fontani ispred crkve Gospe van Grada nekada je donesen dio sedre s Krke koja je, na osun\u010danoj i vla\u017enoj lokaciji, nastavila svoj rast pa je danas obrasla mahovinom i nekoliko je puta ve\u0107a nego \u0161to je bila u vrijeme kad je postavljena. To je rijedak i vrijedan primjer mnogih na\u010dina su\u017eivota ovda\u0161njih ljudi i rijeke Krke, koji ipak pripada pro\u0161losti. Od progla\u0161enja Nacionalnog parka \u201eKrka\u201c sedra je, kao temeljni fenomen, strogo za\u0161ti\u0107ena i zabranjeno je njeno iskori\u0161tavanje.<\/p>\n Sedra je jako dobar gra\u0111evinski materijal i u uvjetima kada nije bilo nikakve za\u0161tite koristila se u gradnji. Zbog vla\u017enosti se lako obra\u0111ivala, a gubitkom vlage dobivala na tvrdo\u0107i, kao posljedica izlu\u010divanja kalcijevog karbonata iz kalcijeva bikarbonata sadr\u017eanog u vlazi. Ima specifi\u010dan \u0161upljikavo spu\u017evast izgled te je obi\u010dno svijetlosme\u0111e, \u017eu\u0107kaste boje. Jo\u0161 su stari Rimljani koristili sedru za gradnju hramova, vodovoda, spomenika, kupelji i amfiteatara. Rimski Colosseum najve\u0107a je gra\u0111evina na svijetu izgra\u0111ena od sedre. Sedra se jo\u0161 uvijek upotrebljava kao gra\u0111evinski materijal u ure\u0111enju interijera gdje se rabi u obliku kamenih plo\u010da, za poplo\u010davanje terasa i vrtnih staza, ali ne ona s Krke.<\/p>\n Nekada se s Krke u gra\u0111evinske svrhe uzimao i pijesak. Primjer za to su Bara sv. Jere i otoci Veliki busen i Mali busen uzvodno od Skradinskog mosta. U naravi Bara sv. Jere je pje\u0161\u010dani nanos, a danas je puno manji nego \u0161to je bio prije pedesetak godina. Otok se smanjio zbog ranijeg uzimanja pijeska za gradnju ku\u0107a. Veliki busen bio je jedan od boljih i izda\u0161nijih \u201erudnika\u201c pa je zbog intenzivne eksploatacije danas manji od Malog busena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon \u0161to su se iz pradavnoga mora izdigle kr\u0161ke vapnena\u010dke stijene, zaravnio okolni kraj i usjekao kanjon, nastali su slapovi rijeke Krke oblikovav\u0161i dana\u0161nji izgled rije\u010dnoga korita i obilje\u017eja \u017eivoga svijeta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":888,"parent":169,"menu_order":4,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"page-6.php","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-887","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/887","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=887"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/887\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/169"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/888"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=887"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}