\u010covje\u010dja ribica, jedinstvena stigobiontna vrsta koja nastanjuje kr\u0161ko podru\u010dje u Hrvatskoj, vjerojatno je najpoznatiji stanovnik na\u0161eg podzemlja<\/b><\/p>\n
Ona je jedini pravi podzemni kralje\u017enjak, paleoendem Dinarida (\u017eivi fosil), u potpunosti prilago\u0111en \u017eivotu u \u0161piljskim uvjetima. Naseljava kr\u0161ko podzemlje u sjevernoj Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je prvi put zabilje\u017eena 1840. godine na izvoru Goru\u010dica kod Sinja.<\/p>\n
Zbog izrazito hladnog i hranom siroma\u0161nog stani\u0161ta u \u0161piljama koje naseljava, ova vrsta vodozemca do\u017eivljava svoju spolnu zrelost jo\u0161 u stadiju li\u010dinke, u kojem ostaje cijeli \u017eivot (tzv. neotenija). Na vratu iza glave isti\u010du se tri para rozih do \u017earkocrvenih vanjskih \u0161krga, koje su karakteristika li\u010dina\u010dkog stadija kod repatih vodozemaca. Budu\u0107i da ne pro\u0111e potpunu metamorfozu u odrasli stadij, kao ve\u0107ina ostalih vodozemaca, \u010dovje\u010dja ribica cijeli svoj \u017eivot provede kao vodeni organizam.<\/p>\n
Osnovna boja tijela \u010dovje\u010dje ribice je bijela s blagim primjesama ru\u017ei\u010daste (zbog krvnih kapilara neposredno uz povr\u0161inu ko\u017ee) pa je zbog sli\u010dnosti s ljudskom ko\u017eom ta vrsta u svom nazivu dobila atribut \u201e\u010dovje\u010dja\u201c. Zbog \u017eivotnih uvjeta u stalnoj tami podzemlja, o\u010di su vidljive jedino kod mladih jedinki, dok su kod odraslih zakr\u017eljale i prekrivene tankom ko\u017eom pa nisu vidljive. Jedino su u populaciji \u010dovje\u010dje ribice u Beloj krajini u Sloveniji sve jedinke tamnosivo obojene i nemaju zakr\u017eljale o\u010di. Tijelo joj je vitko i izdu\u017eeno, od vrha nju\u0161ke do vrha repa dugo 25-35 cm (najvi\u0161e 40 cm). S obzirom da vrlo rijetko napu\u0161ta vodu, noge su joj malene, s po trima prstima na prednjim i dvama na stra\u017enjim nogama, i slu\u017ee samo za lagano kretanje u potrazi za hranom. Rep joj je bo\u010dno spljo\u0161ten, izrazito sna\u017ean, a slu\u017ei za kretanje kroz vodu. U vodama bogatim kisikom di\u0161e na \u0161krge i preko ko\u017ee, a u hipoksi\u010dnim uvjetima mo\u017ee disati i plu\u0107ima. Hrani se \u0161piljskim vodenim beskralje\u017enjacima, poput raku\u0161aca, pu\u017eeva i li\u010dinki kukaca, a bez hrane mo\u017ee pre\u017eivjeti osam godina. \u010covje\u010dja ribica je mali repa\u0161, te\u017eak 15\u201320 grama. Vrlo sporo se razvija pa odrasli stadij dosegne s 14-18 godina. S obzirom da mo\u017ee do\u017eivjeti starost ve\u0107u od 100 godina (u zato\u010deni\u0161tvu 68,5 godina), \u010dovje\u010dja ribica je vodozemac s najduljim \u017eivotnim vijekom. Preferira \u010diste, kisikom bogate vode i relativno nisku temperaturu, u rasponu od 5 do 15 \u00b0C. Uglavnom \u017eivi u dubljim dijelovima \u0161pilja, a ponekad je se mo\u017ee vidjeti i u plitkim podzemnim jezerima u potrazi za hranom. Za proljetnih bujica jedinke \u010desto budu izba\u010dene iz podzemlja kroz kr\u0161ke izvore i estavele.<\/p>\n
Uglavnom \u017eive u manjim skupinama. Za vrijeme parenja mu\u017ejaci postanu izrazito teritorijalni. Kada \u017eenka u\u0111e u mu\u017ejakov teritorij, po\u010dne udvaranje. Tijekom udvaranja mu\u017ejak privla\u010di \u017eenku otpu\u0161taju\u0107i u vodu hormone, koje, ma\u0161u\u0107i repom, usmjeri prema njenoj glavi. Udvaranje dosegne vrhunac kada mu\u017ejak na podlogu polo\u017ei paketi\u0107 sperme (spermatofor), koji \u017eenka pokupi svojom ne\u010disnicom, tako da do\u0111e do unutarnje oplodnje jaja. Udvaranje mo\u017ee biti ponovljeno vi\u0161e puta unutar nekoliko sati. Kad napusti teritorij mu\u017ejaka \u017eenka po\u010dne tra\u017eiti prikladno mjesto za polaganje jaja. Nakon 2-3 dana po\u010dne polagati jaja ispod kamenja i nastavi ih \u010duvati sve dok se ne izlegnu mlade li\u010dinke. Tu radnju ponavlja 25 dana tijekom kojih \u0107e polo\u017eiti vi\u0161e od 70 oplo\u0111enih jaja iz kojih se izle\u017ee nova generacija li\u010dinki. Jaja su pravilno okrugla, bijela, velika oko 5-6 mm. Razdoblje inkubacije jako varira ovisno o temperaturi (na 15\u00b0 C traje oko 85 dana).<\/p>\n
U Hrvatskoj \u010dovje\u010dja ribica naseljava \u0161pilje i ponore kr\u0161kih polja na podru\u010dju od Istre do Dubrovnika, u trima odvojenim populacijama koje nastanjuju podru\u010dja Istre, Gorskog kotara i Gackog polja (sjeverna Lika) te Dalmacije (od rijeke Krke do Dubrovnika). Zanimljivo je da na podru\u010dju Li\u010dkog polja, Velebita i Zrmanje nije nikad prona\u0111ena (pretpostavlja se zbog hidrogeolo\u0161kih barijera). Populacije \u010dovje\u010de ribice na podru\u010dju Istre nakon novijih geneti\u010dkih istra\u017eivanja izdvojene su u zasebnu vrstu \u2013 istarsku \u010dovje\u010dju ribicu. U Hrvatskoj je \u010dovje\u010dja ribica strogo za\u0161ti\u0107ena vrsta, a na europskoj razini nalazi se, kao prioritetna vrsta, na dodacima Direktive o za\u0161titi prirodnih stani\u0161ta i divlje faune i flore Europske unije. Uvr\u0161tena je i na listu Konzervacijskog programa EDGE, koji je usmjeren prema za\u0161titi i o\u010duvanju ugro\u017eenih vrsta jedinstvenih prema svojoj evoluciji a koje su nezamjenjiv dio svjetske prirodne ba\u0161tine.<\/p>\n
Usprkos za\u0161titi na nacionalnoj i europskoj razini, ova vrsta je prema zadnjoj procjeni ugro\u017eenosti vodozemaca i gmazova Hrvatske svrstana u kategoriju ugro\u017eenih vrsta. Kao osnovni uzrok ugro\u017eenosti isti\u010du se degradacija kr\u0161kih stani\u0161ta zbog one\u010di\u0161\u0107enja podzemnih voda i brojni zahvati koji mijenjaju hidrolo\u0161ke re\u017eime podzemnih voda.<\/p>\n
Na podru\u010dju NP \u201eKrka\u201c \u010dovje\u010dja ribica otkrivena je 1989. godine. Monitoring vrste na podru\u010dju Parka pokazao je da je njezina populacija stabilna.<\/p>\n
Fotografija: Branko Jal\u017ei\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010covje\u010dja ribica, jedinstvena stigobiontna vrsta koja nastanjuje kr\u0161ko podru\u010dje u Hrvatskoj, vjerojatno je najpoznatiji stanovnik na\u0161eg podzemlja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":746,"parent":165,"menu_order":11,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-827","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/827","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=827"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/827\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/165"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=827"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}