{"id":7269,"date":"2023-04-04T07:41:33","date_gmt":"2023-04-04T05:41:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.npkrka.hr\/?page_id=7269"},"modified":"2023-04-07T07:33:03","modified_gmt":"2023-04-07T05:33:03","slug":"rimska-vojna-oprema-s-burnuma","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/kulturna-bastina\/arheologija\/ciklus-burnum\/rimska-vojna-oprema-s-burnuma\/","title":{"rendered":"Rimska vojna oprema s Burnuma"},"content":{"rendered":"

Rimska vojska bila je institucija s veoma jasnim politi\u010dkim ciljem i zapovjednom strukturom. Politi\u010dki cilj bio je odr\u017eavati carstvo koje je obuhvatilo veliki dio Europe, sjeverne Afrike i Male Azije i provoditi romanizaciju, stvaraju\u0107i preduvjete za integraciju teritorija i naroda u jedinstven sustav pod imenom Rimsko Carstvo. <\/strong><\/p>\n

Protivnike je temeljito prou\u010davala, posebice njihove taktike ratovanja i oru\u017eje koje su upotrebljavali. Od njih je preuzimala sve ono za \u0161to je mislila da \u0107e unaprijediti vje\u0161tinu ratovanja. Od neprijatelja je, primjerice, preuzela katapult, opsadne kule, konjicu, katafrakte (oklopljenu te\u0161ku konjicu) i sl. Rimska je vojska imala najdulji kontinuitet postojanja: premda je Zapadno Rimsko Carstvo palo 476. godine, Isto\u010dno Rimsko ili Bizantsko Carstvo nastavilo je egzistirati do sredine 15. stolje\u0107a, o\u010duvav\u0161i mnoge rimske vojne institucije sve do duboko u srednji vijek.<\/p>\n

Rimska je vojska u svojim po\u010decima bila naoru\u017eana grupacija u formaciji gra\u0111anske milicije unova\u010dena iz redova imu\u0107nog gra\u0111anstva. Milicija je preuzela ustroj u obliku falange, nalik onoj kakvu su imali gr\u010dki vojnici. S vremenom se pokazalo da je formacija falange na otvorenim prostorima neu\u010dinkovita. Svaki vojnik morao je osigurati i odr\u017eavati osobnu opremu. U po\u010detku su Rimljani koristili oru\u017eje prema gr\u010dkim i etru\u0161\u010danskim uzorima.<\/p>\n

Brojne reforme provedene tijekom 6. stolje\u0107a pr. Kr., za vladavine Servija Tulija (578. \u2013 535. pr. Kr.), nisu mimoi\u0161le ni vojne formacije. Gra\u0111ani su bili podijeljeni u klase na temelju bogatstva. Svaki je stale\u017e tada bio du\u017ean osigurati svoju vojnu opremu.<\/p>\n

Rimski vojnici ili hopliti (nazvani po okruglom \u0161titu ili hoplonu) bili su te\u0161ko naoru\u017eani kopljanici opremljeni \u0161titom promjera devedesetak centimetara, bron\u010danom kacigom, koja je \u0161titila glavu, \u0161titnicima za potkoljenice i oklopom od bronce ili krutog platna za za\u0161titu prsa. Osnovno oru\u017eje bilo im je koplje dugo oko 2,5 m, koje se koristilo u neposrednoj borbi, i kratki ma\u010d.<\/p>\n

Legije su se, kao slo\u017eene vojne formacije, pojavile tijekom Punskih ratova (u 3. i 2. stolje\u0107u pr. Kr.), koje su Rimljani vodili protiv Kartage. Legija je imala 4 200 pje\u0161aka i 300 konjanika. Prva skupina ili odjeljenje postavljeno na \u010delo borbene formacije najbli\u017ee neprijatelju bili su hastati. Sastojali su se od najmla\u0111ih imu\u0107nih gra\u0111ana, a bilo ih je oko 1 200. Druga skupina bili su ne\u0161to stariji, principesi, obi\u010dno u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama, kojih je tako\u0111er bilo oko 1 200. Za\u010delje su \u010dinili triariji, veterani, kojih je bilo oko 600, a u borbama su sudjelovali veoma rijetko.<\/p>\n

No pravi uspjesi rimske vojske javljaju se s novim ustrojem oru\u017eanih snaga, za vrijeme konzula Gaja Marija, 107. godine pr. Kr. Uvidjev\u0161i potrebu za ve\u0107im brojem vojnika, uveo je nova\u010denje siroma\u0161nijih gra\u0111ana Rima. Vojnici su slu\u017eili ne samo za pla\u0107u, nego su imali pravo i na dodjelu ratnog plijena. Poslije Marijevih reformi legija postaje stalna vojna formacija. Ukinute su razlike izme\u0111u godina slu\u017ebe i iskustva. Vojna slu\u017eba trajala je \u00a0\u0161esnaest godina, a islu\u017eeni vojnici ili veterani na kraju vojne slu\u017ebe dobivali su zemlji\u0161te, naj\u010de\u0161\u0107e u novoosvojenim podru\u010djima, gdje su provodili sustavnu romanizaciju. Legionari su bili bolje obu\u010deni i disciplinirani. Promjene su omogu\u0107ile legiji da bude fleksibilnija i u\u010dinkovitija. Jedinstvena promjena do\u0161la je s vojnikom koji je svoje zalihe morao nositi na le\u0111ima, pa otud i naziv ‘Marijeve mule’. Osnovna jedinica ili kohorta zamijenila je manipulu. Sastojala se od 480 ljudi ili \u0161est centurija od 80 ljudi. Svaka je legija dobila zastavu, sa srebrnim ili zlatnim orlom, i broj.<\/p>\n

Nakon bitke kod Akcija 31. g. pr. Krista, iz koje je iza\u0161ao kao pobjednik, budu\u0107i prvi rimski car Oktavijan August (27. pr. Kr. \u2013 14.) proveo je niz reformi u vojsci. Rasformirao je trideset dvije od \u0161ezdeset legija, \u010dime je otpu\u0161teno 260 000 ljudi. Vojska je postala potpuno profesionalna i stalna, te je uklju\u010divala mnogobrojne pomo\u0107ne postrojbe. Svaki vojnik bio je primjereno opremljen. Tijekom stolje\u0107a oprema rimskih legionara doista se mijenjala. Izvanredno uvje\u017ebani, vojnici su trebali i kvalitetnu opremu, koja je, u sinergiji s dobrom obukom, stvarala \u010dvrstu prepreku protivniku.<\/p>\n

Osnovno naoru\u017eanje i za\u0161titnu opremu rimskog vojnika \u010dinili su kaciga (galea<\/em>), \u0161tit (scutum<\/em>), u po\u010detku okrugao, potom pravokutan, mali \u010dasni\u010dki \u0161tit (parma<\/em>), oklop (lorica<\/em>), lan\u010dani, odnosno prstenasti (lorica hamata<\/em>), obru\u010dasti (lorica segmentata<\/em>), ko\u017eni ili metalni ljuskasti (lorica squamata<\/em>) i dr., te\u0161ko koplje (hasta<\/em>) ili koplje (pilum<\/em>), kratki dvosjekli ma\u010d (gladius<\/em>), dugi dvosjekli ma\u010d (spatha<\/em>), koji je koristila rimska konjica, bode\u017e (pugio<\/em>) i sandale (caligae<\/em>). Mu\u0161karci su ina\u010de nosili tunike kratkih rukava, ali je legionarska tunika bila ve\u0107a i du\u017ea od civilne i u struku opasana dvama pojasevima, jednim kojim je pri\u010dvr\u0161\u0107ivan ma\u010d, drugim za bode\u017e. Poslije su ti pojasevi zamijenjeni jednim, \u0161irim pojasom (cingulum militare<\/em>), koji je bio va\u017ean statusni simbol legionara. Uz tuniku, legionari su nosili vuneni ogrta\u010d (sagum<\/em>) pravokutna oblika, s fibulom koja je spajala njegove strane. Neki su legionari vi\u0161e voljeli nositi penulu (paenula<\/em>), ogrta\u010d s kapulja\u010dom. Nosili su i \u010darape, a postoje i dokazi da su neki vojnici \u010dak imali donje rublje ili vunene hla\u010de.<\/p>\n

Dijelovi rimske vojne opreme s lokaliteta Burnum veoma su raznoliki. Tipolo\u0161ki se mogu podijeliti na oru\u017eje, projektile, za\u0161titnu opremu, te osobnu i konjsku opremu. Od oru\u017eja, zastupljeni su pila, koplja i sulice te dijelovi ma\u010deva. Sa\u010duvane su uglavnom ukrasne oplate, okovi i okrajci korica ma\u010da, dijelovi pojasne garniture (cinguli, pojasne kop\u010de). Projektili su zastupljeni \u017eeljeznim strijelama, kamenim kuglama i piramidalnim \u017eeljeznim projektilima bojnih sprava. Za\u0161titna oprema zastupljena je \u017eeljeznom kacigom i dijelovima oklopa (lorica segmentata<\/em> i lorica hamata<\/em>) i \u0161titova (metalnim okovima i dijelovima sredi\u0161njeg ispup\u010denja (umbo<\/em>)). Osobnoj vojni\u010dkoj opremi pripadaju simpulum (mala posuda ili kutla\u010da s dugim dr\u0161kom koja je slu\u017eila za libaciju, \u017ertvu ljevanicu u \u010dast bogovima), priru\u010dni no\u017eevi i brija\u0107e britve. Do sada je prona\u0111eno nekoliko stotina dijelova vojne opreme koji se mogu datirati u prvu polovicu 1. stolje\u0107a. Potje\u010du iz radionica za izradu vojne opreme s podru\u010dja \u010ditavog Carstva, a nije isklju\u010dena ni mogu\u0107nost da je dio opreme proizveden i u burnumskim radionicama.<\/p>\n

<\/div>

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rimska vojska bila je institucija s veoma jasnim politi\u010dkim ciljem i zapovjednom strukturom. Politi\u010dki cilj bio je odr\u017eavati carstvo koje je obuhvatilo veliki dio Europe, sjeverne Afrike i Male Azije i provoditi romanizaciju, stvaraju\u0107i predu…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":7281,"parent":5958,"menu_order":19,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-7269","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7269","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7269"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7269\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5958"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7281"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7269"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}