\u0160ibenska kapa najpoznatija je ina\u010dica tradicionalnog hrvatskog pokrivala za glavu. <\/b><\/p>\n
Danas je uglavnom naran\u010daste bolje, s dva niza crnih vezenih ukrasa, dok je starija verzija kape bila crvena i uklju\u010divala jedan niz povezanih crnih krugova, a ne dva kao dana\u0161nja verzija. Povijesno, crvenu se kapu povezuje s japodskim oglavljem, iako su je kod njih nosile samo \u017eene. Jedna od glava na \u0161ibenskoj katedrali, nastala u preddalmatin\u010devoj fazi izgradnje, oko 1440. godine, nosi sli\u010dnu kapu, a don Krsto Sto\u0161i\u0107 prona\u0161ao ju je zabilje\u017eenu u dokumentima iz 1500. godine.<\/p>\n
Svoju slavu \u0161ibenska crvena odnosno naran\u010dasta kapa mo\u017ee zahvaliti nizu dru\u0161tveno-politi\u010dkih okolnosti. Osamdesetih godina 19. stolje\u0107a za vlast u \u0160ibeniku i ostatku Dalmacije borili su se narodnjaci (s narodnom kapom kao simbolom) i autonoma\u0161i (s gospodskim \u0161e\u0161irom kao simbolom), a 20-ih godina 20. stolje\u0107a narodna kapa postala je simbolom slavenstva u vremenu u kojem su Talijani anektirali Zadar. Njezinoj popularnosti kumovala je i djelatnost poduze\u0107a zvanog Industrija narodnog veziva, koje je u \u0160ibeniku 1880. godine utemeljila obitelj Matavulj. Poduze\u0107e je proizvodilo narodne kape, dijelove narodnih no\u0161nji, tradicijske kola\u010de i likere.<\/p>\n
Krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a izrada kape pojednostavnjena je zahvaljuju\u0107i \u0161iva\u0107em stroju, zbog \u010dega je postala vi\u0161a, sli\u010dnija drni\u0161koj kapi, koja je od \u0161ibenske bila ve\u0107a, s plosnatijim vrhom i razli\u010ditim detaljima u tkanju ukrasa, a sli\u010dna je kapa no\u0161ena i u Kninu do sredine 19. stolje\u0107a. U tom smislu dana\u0161nja je \u0161ibenska kapa amalgam \u0161ibenske i drni\u0161ke.<\/p>\n