{"id":5960,"date":"2022-12-01T08:43:44","date_gmt":"2022-12-01T07:43:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.npkrka.hr\/?page_id=5960"},"modified":"2022-12-02T13:15:13","modified_gmt":"2022-12-02T12:15:13","slug":"burnum-na-starim-zemljovidima","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/kulturna-bastina\/arheologija\/ciklus-burnum\/burnum-na-starim-zemljovidima\/","title":{"rendered":"Burnum na starim zemljovidima"},"content":{"rendered":"

Najstariji sa\u010duvani kartografski izvor na kojem je prikazan anti\u010dki Burnum datira iz 2. stolje\u0107a<\/strong><\/p>\n

Najstariji sa\u010duvani kartografski izvor na kojem je prikazan anti\u010dki Burnum, Quinta Europe tabula<\/em> (Peta karta Europe), datira iz 2. stolje\u0107a, a nalazi se u 5. knjizi djela Geografija<\/em> aleksandrijskog matemati\u010dara, astronoma i geografa Klaudija Ptolemeja. Izvornik toga djela nije sa\u010duvan, a do nas je do\u0161lo kao srednjovjekovni prijepis. To je najstariji kartografski izvor koji prikazuje podru\u010dje rijeke Krke (Titius Flumen). Zapadno od toka Krke Ptolemej je smjestio Burnum, najzna\u010dajniji vojni logor u rimskoj provinciji Dalmaciji, koji je egzistirao kroz gotovo \u010ditavo 1. stolje\u0107e, da bi se po\u010detkom 2. stolje\u0107a transformirao u municipij (grad).<\/p>\n

Sljede\u0107i spomen Burnuma u kartografskim izvorima nalazimo sredinom 4. stolje\u0107a u tzv. Tabula Peutingeriana<\/em>, karti i putnom vodi\u010du koji donosi razli\u010dite podatke va\u017ene za putovanje: ceste, naselja, preno\u0107i\u0161ta i sl. Pretpostavlja se da je tu kartu izradio rimski kartograf Kastorije (Castorius) oko 340. godine. Na njoj su prikazane gotovo sve rimske magistralne ceste na podru\u010dju Ilirika i Panonije s putnim postajama i njihovom me\u0111usobnom udaljeno\u0161\u0107u. Karta koja se danas \u010duva u Nacionalnoj knji\u017enici u Be\u010du kopija je iz 1498. godine, a izradio ju je be\u010dki humanist Konrad Celtes. Poslije je karta dospjela u posjed njema\u010dkog znanstvenika Konrada Peutingera, pa je po njemu dobila ime. Sastoji se od jedanaest spojenih listova dimenzija 682 x 34 cm.<\/p>\n

Tabula Peutingeriana<\/em> na podru\u010dju Pokr\u010dja donosi dva magistralna anti\u010dka cestovna pravca: u unutra\u0161njosti je to Via Senia usque ad Salonam<\/em>, poznata i kao Via Gabiniana<\/em>, a drugi, u primorskom dijelu, Via as Iadera usquae ad Salonam<\/em> preko Skardone.<\/p>\n

U muzejskoj zbirci Nacionalnog parka \u201eKrka\u201c nalazi se cjeloviti pretisak Tabula Peuntigeriana<\/em> iz 1887. godine, koji je za tisak priredio njema\u010dki geograf i arheolog Konrad Miller (1844. \u2013 1933.)<\/p>\n

Nakon stanke od tisu\u0107u godina Burnum se ponovno javlja na kasnosrednjovjekovnoj karti venecijanskog kartografa Matea Pagana Tuto el Contado di Zara e Sebenico<\/em>. Karta je otisnuta u tehnici drvoreza, a nastala je po svoj prilici oko 1530. godine. Osim obale, prikazuje i dalmatinsko zale\u0111e uklju\u010duju\u0107i i podru\u010dje rijeke Krke (Pokr\u010dje). Na karti su ozna\u010deni i arheolo\u0161ki ostaci anti\u010dkog Burnuma (Bergane<\/em>), u kojemu se jasno vide ostaci lukova gradske bazilike (sa\u010duvani do danas). Lokalitet je zbog nadzemnog ostatka nekada\u0161njeg vojnog logora, a potom municipija, vjerojatno bio poprili\u010dno markantan i kao takav ucrtan u zemljovid. Paganov zemljovid poslu\u017eio je pedeset godina kasnije, kao predlo\u017eak, \u0161ibenskom kartografu Bo\u017ei Bonifa\u010di\u0107u (Natalu Bonifaciju) (1537. \u2013 1592.), jednom od najistaknutijih hrvatskih bakrorezaca, ilustratora i kartografa. Po svemu sude\u0107i, zbog niza sli\u010dnih ili gotovo istih grafi\u010dkih rje\u0161enja na Bonifa\u010di\u0107evoj karti \u0161ibensko-zadarskog podru\u010dja, Paganova karta bila mu je polazi\u0161na osnova. Bonifa\u010di\u0107 je svoju kartu veoma lijepo oblikovao i uredio te je grafi\u010dki atraktivnija od Paganove karte, pa je kao takva predana jo\u0161 jednom \u0160iben\u010daninu, Martinu Koluni\u0107u Roti, zahvaljuju\u0107i kojemu je 1570. godine objavljena u tada najpoznatijem atlasu svijeta, Theatrum orbis terrarum<\/em>, nizozemskog izdava\u010da Abrahama Orteliusa, koji je do\u017eivio 41 izdanje.<\/p>\n

<\/div>

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najstariji sa\u010duvani kartografski izvor na kojem je prikazan anti\u010dki Burnum, Quinta Europe tabula (Peta karta Europe), datira iz 2. stolje\u0107a, a nalazi se u 5. knjizi djela Geografija aleksandrijskog matemati\u010dara, astronoma i geografa…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5969,"parent":5958,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-5960","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5960","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5960"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5960\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5958"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5969"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/npkrka.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5960"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}