Tamo gdje Krka prvi put poljubi more

U kanjonu što se proteže od Skradinskog buka do Skradinskog mosta Krka je blaga i spokojna. Nakon što se snažno obrušila niz sedamnaest stepenica svog posljednjeg slapa, mirno se uputila prema moru, svome završetku, znajući da je na ovozemaljskom putu ostavila samo ljepotu. I zaista, kada čovjek odigne oči od plavetnila rijeke, pogled mu počine na zelenim liticama kanjona. Nazivaju se i brinama, a krase ih borovi i čempresi. S lijeve je strane Lozovačka, a s desne Mala brina, uz koju prolazi pješačka staza. Ta staza, duga 3,4 km, koja je ujedno i protupožarni put, najkraća je biciklistička ruta u Nacionalnom parku „Krka“. Staza kreće iz Skradina te prati rijeku Krku uzvodno do Skradinskog buka, odakle se istim putom vraća u Skradin.

Ali, krenimo od početka. Od mosta. Današnji, plavi Skradinski most izgrađen je 1953. godine. Od 1997. godine on označuje jugozapadnu granicu Nacionalnog parka „Krka“ i jedini vodeni ulaz u Park. Kada je ugledni šibenski kulturni djelatnik don Krsto Stošić 1927. godine pisao svoj putopis Rijeka Krka sa 54 slike, Šibenik je sa Skradinom spajao pontonski most. Stošić je tada bio svjedokom gradnje gvozdenog mosta, koji je izgrađen 1930. Taj je most u Drugom svjetskom ratu srušila njemačka vojska, pa su partizani izgradili privremeni drveni most. Ponad toga mosta Krka je prvi put poljubila more zadržavši na usnama okus soli. Taj je poljubac početak naše staze. Na putu od mosta do Skradinskog buka nalaze se otočići prekriveni vodenom vegetacijom, zapravo nanosi pijeska, koji je stoljećima korišten za gradnju kuća u okolnim selima. Otok Macelinuša, najveći otok na rijeci Krki, nekada je bio omiljeno izletište šibenske gospode.

Danas tim kanjonom plove samo brodovi Javne ustanove „Nacionalni park Krka“ koji na Skradinski buk posjetitelje dovoze iz Skradina. Nekada su tud plovile bijele lađe iz cijele Dalmacije koje su prevozile žitarice mljevene u vodenicama na Buku. Usporedno s njima, stazom su prolazila zaprežna kola natovarena kukuruzom i ječmom što su ih vukli konji, mazge i tovari, koji su također znali nositi žito u neku od stotinu mlinica i valjavica koliko ih je bilo na slapu. Oduvijek je na tom putu bilo živo. Danas je ta staza, usječena u desnu obalu Krke, meditativni put do veličanstvenog Skradinskog buka za sve one kojima se ne žuri, koji žele doživjeti prirodu svakim svojim korakom. Krka tu s posjetiteljima igra jednu od prvih dječjih igara, Ima me – nema me, časkom se sakrije iza ugla pa se opet pojavi u svoj širini pogleda. I čovjek joj se uvijek iznova veseli, kao dijete.

Staza Skradinski most – Skradinski buk počinje kod recepcije na Skradinskom mostu. Tu se nalazi i neasfaltirano (makadamsko) parkiralište s desetak parkirališnih mjesta, na kojemu je parkiranje besplatno,  a parkirati se može, uz naplatu, i na parkiralištu u gradu Skradinu, udaljenom deset-dvadeset minuta hoda od početka staze. Staza je makadamski i poljski put, namijenjen pješacima i biciklistima, na kojemu vozila smiju prometovati samo s posebnim odobrenjem. Na sredini staza dugim, blagim spustom vodi do rijeke, a pri kraju staze na spustu su ležeći policajci. Staza završava pokraj recepcije kod pristaništa nizvodno od Skradinskog buka. Tu treba ostaviti bicikle: dalje se ide pješice. Vratiti se može pješice ili brodom za Skradin, na koji nije dopušteno unositi bicikle.