Basic HTML-Version
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
90 BUK
- BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
Blazijev potkovnjak
Blazijev potkovnjak (
Rhinolophus blasii
Peters,
1866) na j r j eđ i j e pot kovn j ak u Europ i .
Rasprostranjen je u sjevernoj Africi (Maroku, Tunisu
i Alžiru) te od sjeveroistoka Južnoafričke Republike i
Demokratske Republike Kongo do Etiopije i
Somalije, u sjeverozapadnoj Aziji od Turske do
Pakistana i od Kavkaza do Jemena. U Europi je
rasprostranjen u sjeveroistočnoj Italiji, Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji,
Rumunjskoj, Bugarskoj i Turskoj te na nekim
mediteranskimotocima, uključujući Kretu i Cipar.
U Hrvatskoj je rasprostranjen u obalnom
području, od Cresa i Krka do Dubrovnika. U
Nacionalnom parku „Krka“ nalazimo ga u Toploj
špilji u kanjonu Čikole (kolonija je prisutna cijele
godine). Krzno mu je mekano, na leđima sivo-
smeđe, katkada s ljubičastom nijansom, na trbuhu
gotovo bijele boje. Dužina tijela s glavomkreće se od
45 do 65mm a težina od 12 do 18 g. Rep je dug od 20
do 35 mm. Krila su smeđe boje, raspona od 27 do 31
cm. Podlaktica je duga od 35 do 42mm. Drugi članak
četvrtog prsta dva puta je duži od prvog. Donji,
prednji dio kožne izrasline potkovasta je oblika.
Gornji, stražnji dio na pola svoje dužine naglo se
sužava tvoreći uspravni, ravni šiljak. Srednji,
uzdignuti dio iza nozdrva jako je isturen i širok, a
donji rub je okruglast. Uši su duge oko 19 mm. Glasa
se zvukom frekvencije od 93 do 98 kHz, s kratkim
padom frekvencije na kraju pojedinog signala, koji
traje od 40 do 50 milisekunda. Pare se jednom
godišnje, uglavnom u jesen prije hibernacije.
Poligamni su pa se pare s više partnera. Jednom
godišnje, u proljeće nakon hibernacije, od travnja
do srpnja, ženka koti jedno mlado, težine od 3,5 do
4 grama. Ovisno o temperaturi okoliša, mlado nosi
od sedam do deset tjedana. Mlado je slijepo sedam
dana. Siše tri do četiri, leti nakonpet a osamostali se
nakon šest do sedam tjedana. Spolnu zrelost doseže
za dvije godine. Uprirodi životni mu je vijek od deset
do petnaest godina. Hrani se paucima, noćnim
leptirima, mušicama, moljcima i ostalim sitnim
kukcima. Lovi u zaštićenim udolinama leteći između
vegetacije na visinama od 1 do 5 m. Plijen lovi u
zraku obuhvaćajući ga letnicom. Leti sporo, kao da
treperi, i povremeno lebdi. Veći plijen nosi u noćno
sklonište ili ga jede viseći na grani.
Sklonište napušta nakon zalaska sunca (u kasni
suton). Obitava na toplim, suhim vapnenačkim
staništima s niskom grmolikom vegetacijom
(makijom i garigom), do 1 000 m nadmorske visine
(u Jemenu do 2 200 m). Život provodi na jednom
mjestu (sedentarna svojta) i kreće se u krugu od
nekoliko kilometara. Ljetne kolonije sastoje se od
dvadeset do trideset šišmiša a okupljaju se u
špiljama ili na tavanima i u potkrovljima napuštenih
zgrada. Porodiljne kolonije broje i više od 400
jedinki a okupljaju se u špiljama i na tavanima u
travnju ili svibnju. Sastoje se samo od ženki. Zimuje,
ovisno o temperaturi, od listopada do ožujka, na
temperaturi od oko 11 ºC, u špiljama, u većim
grupama, u mješovitim kolonijama s ostalim
svojtama roda
Rhinolophus
. Najbrojnije zimske
kolonije, zabilježene u Grčkoj i Bugarskoj, imale su
više od 2 000 jedinki. Za vrijeme hibernacije i/ili
mirovanja visi naglavce, tijela omotana krilima, i ne
dodiruje se s drugim jedinkama. Ugrožen je
promjenom i gubitkomstaništa, uređenjem špilja za
potrebe turizma, obnovom starih kuća, uzne-
miravanjem porodiljnih kolonija i upotrebom
insekticida u intenzivnoj poljoprivredi. U
Crvenu
knjigu sisavaca Hrvatske
uvršten je kategoriji rizične
svojte.
Drago Marguš